Pages Menu
TwitterRssFacebook
Categories Menu

Recenzija albuma What About by Zvjezdan Marković (Reggae.hr)

Najednom se čuje veliki prasak. Bombastično suzvučje duhača i gitarske distorzije rešeta jedan klimaks za drugim. Odmah u uvodnoj “‘99 Hope” biva jasno da je ovaj kruševački sastav krenuo malo drukčijim stilskim putevima od onih na prethodna dva izdanja. ZAA su u proteklih šest godina izgradili reputaciju izvrsnog live benda reggae orijentacije s preko dvije stotine nastupa u regiji i šire, ali koji se isto tako dobro služi alatima ska, jazza i rocka. Njihova muzika je se od samih početaka stoga mogla okarakterizirati kao filigrani i uravnoteženi crossover. Na njihovom novom albumu “What About” rečeni stilski balans je se poljuljao u korist čvršćeg zvuka. Duhači su postali agresivniji i autoritativniji, ritmovi jurišni, gitare divljije, a jezik otrovniji.

Pored i usprkos svemu novom, tematski su si ipak ostali vjerni; kritika (pre)vladajućeg sistema, Babilona u reggae žargonu, te njegovi učinci na socijalne i međuljudske odnose, i dalje stoji u centru njihovih tekstova (‘Imagine the world with no brainwashing lobotomy / With strong economy, no Babylon irony’). Tako sadašnji ZAA ponajbolje prikazuje plesna “Irie & Kool” s uplivima dramatičnog dancehalla, koga pak prekidaju salve punk-rock ritmova, ali i koliko god to zvučalo čudno i izvan konteksta, dionice ritmičnog afro beata. Nije da se i dalje ne žonglira raznim utjecajima, ali ovaj put to je za nekoliko stupnjeva brže, energičnije i bjesnije. Odah pri tome pružaju pjesme poput “Slide Baby” ili “Unconditional Love” gdje dolazi do izražaja vokalna raskoš ovog benda u liku pjevačice Sanje Vučić. Nježni i zaljubljeni saksofon se tu uvija oko njenog u emociji rasplamsalog glasa, praćeni finim reggae skankom i nabujalim rock pasažama.

Nadalje, svoj široki stilski arsenal proširuju ska elementima u naslovnoj “What About” i sljedećoj “Summer Rain”, ali i tu se simptomatično i nekonvencionalno poigravaju s afro-jazz ekstravagancijama u prvoj, a u drugoj teškim gitarskim distorzijama, podižući tenzije i dramatiku do raspuknuća. Njihov porozni i izvanredni konglomerat stilova se odvija na više zvučnih etaža. Tu se ritmični skankovi i himnični duhači odigravaju usporedno s masivnim gitarskim distorzijama kao primjerice u razdražljivoj “Endless day”. ZAA se ovdje manje nego ikad prije može svrstati u samo jednu fioku i tako si olakšati dan. Njihova muzika načisto zahtijeva da se s njom podrobnije pozabavi. Oni su u “Time” istovremeno veseli i na samom rubu revoltirane konfrontacije. Što, ako tako hoćete, idealno oslikava i samo plahovito duševno stanje žitelja ovdašnjih prostora.

Ova šesteročlana kruševačka grupa nam na neki način postavlja ogledalo – ona stara izreka da izvanredna vremena iziskuju izvanredne mjere, za ZAA je konkretno značila da postanu još nabrijaniji i otresiti. Kritika društva je oduvijek i bila motor njihovog djelovanja. Koliko će to sjesti njihovim vjernim fanovima će se još vidjeti, a pokazati će svakako i tekuća turneja. Ali i pored svega što će im se možda na osnovu toga i zamjeriti, jedno im se ne može nikako prigovoriti: a to je da zvuče kao svi ostali i nezanimljivo.

Autor: Zvjezdan Marković

http://www.reggae.hr/clanak.asp?id=4071